U toku jučerašnjeg dana, u NEST COWORKING prostorijama, događajem „Prigrlimo nadu: Obilježavanje Svjetskog dana izbjeglica sa Komunumom“ obilježili smo jedan veoma važan dan i pružili podršku svim izbjeglicama širom svijeta.
“Svjetski dan izbjeglica pruža nam priliku da se duboko zamislimo nad sudbinama miliona ljudi širom svijeta koji su prinuđeni da napuste svoje domove i izloženi su različitim izazovima i poteškoćama. Danas želimo prigrliti nadu i istaknuti važnost solidarnosti, razumijevanja i podrške prema izbjeglicama. Želimo im pružiti osjećaj dobrodošlice, sigurnosti i prilike da ostvare svoje pune potencijale u novim zajednicama.“, poručila je naša izvršna direktorica, Milica Dedić, u okviru uvodnog obraćanja.
„U Podgorici smatramo da dolaskom izbjeglica i migranata ona postaje drugacija, maštovitija, bogatija i bolja. U Glavnom gradu smo svjesni da put inkluzije nije nimalo lak. Izazovi na putu potpunog uključenja marginalizovanih grupa u našu zajednicu su brojni. Od nerazumijevanja patrijahalne sredine, jezičke barijere, nedovoljno razvijenog tržista rada do podizanja djece migranata i izbjeglica u novoj sredini i neprilagođenosti obrazovnog sistema, govori samo o nekim problemima sa kojima se naši sugrađani svakodnevno suočavaju.“ poručila je mr Jelena Milić, Viša samostalna savjetnica I u Skupštini Glavnog grada u ime Predsjednice Skupstine Glavnog grada Podgorice dr Jelene Borovinić Bojović u okviru uvodnog obraćanja, napomenuvši da ćemo u svim organima i zaposlenim u administraciji Glavnog grada imati pouzdanog partnera dok zajedno ne stvorimo Komunumo odnosno zajednicu jednakih šansi za sve.
Nakon inspirativnih govora događaj je nastavljen panelom 1: “Izbjeglice, migranti i strani državljani u Crnoj Gori: činjenice i izazovi” kojim je moderirala Tea Babić, generalna sekretarka NVO Glas i članica Komunumo tima, a čijem kvalitetu su doprinijeli sjajni učesnici među kojima su bili Slobodan Raščanin, šef Pravne službe, UNHCR Montenegro, Danijela Brajković, savjetnica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Ksenija Đurković, terenski radnik na projektu “Pomoć u pristupu pravima tražiocima azila i osobama kojima je odobrena privremena i međunarodna zaštita u Crnoj Gori”, Crveni krst Crne Gore i Aleksandra Dubak, koordinatorka Gradjanske alijanse.
U okviru diskusije gospodin Raščanin je objasnio koja je razlika između statusa migranata i izbjeglica.
Gospođa Brajković kao ključne oblasti u kojima je primijećen nedostatak zaštite ili kršenje prava izbjeglica, migranata i stranih državljana u Crnoj Gori navela je neadekvatan pristup zdravstvenoj zaštiti zbog nedostatka medicinskog kadra i značaj psihološke podrške i postojanja informativnih brošura. Takođe, prema navodima gospođe Brajković, na graničnim prelazima ne postoje adekvatne prostorije za zadržavanje na graničnim prelazima, teško se može prilagoditi ishrana shodno religiji i medicinskim indikacijama, pa službenici često moraju da improvizuju.
Kao najveće prepreke sa kojima se suočavaju izbjeglice, migranti i strani državljani u Crnoj Gori gospođa Dubak je navela nepoznavanje jezika i nemogućnost dobijanja prava na rad u toku devet mjeseci, osim mogućnosti rada u Centar za prihvat što ograničava njihovu samostalnost. Kasnije se, kako je navela gospođa Dubak, suočavaju sa jezičkim barijerama, poteškoćama u okviru administrativnih procedura, posebno u slučaju otvaranja žiro računa što naše banke ne dopuštaju i što onemogućava isplatu doprinosa i zarada, kao i diskriminacija i manjak prevodilačkog kadra.
Kao najčešće potrebe i zahtjeve koje imaju migranti i izbjeglice u našem području, gospođa Đurković je navela medicinske asistencije, pravo na zdravstvenu zaštitu, komunikaciju sa vaspitno-obrazovnim ustanovama radi obrazovanja djece i uopšte komunikacija sa poslodavcima i raznim institucijama.
Gospodin Raščanin je objasnio da UNHCR definiše budžet i pravce jednom godišnje i da su državni organi u Crnoj Gori u obavezi da sarađuju sa tom međunarodnom organizacijom.
Zaštitnik za ljudska prava i slobode Crne Gore tokom monitoringa u razgovoru sa ljudima stimuliše ih da se obrate toj instituciji. Gospođa Brajković smatra da se stigmatizacije migranata i izbjeglica kao društvo teško oslobađamo i da još uvijek postoji negativno mišljenje kada se pomene migrant. Kao preporuke za unapređivanje situacija u vezi s pravima izbjeglica, migranata i stranih državljana gospođa Brajković je predložila da se evidentiraju lica ukoliko žele azil, da se unaprijede uslovi u azilu i da organi shvate da postoji želja i volja da se radi kooperativno da bi se unaprijedio cijeli sistem.
Gospođa Dubak je naznačila da je veoma važno da se migranti upoznaju sa svojim pravima po ulasku u Crnu Goru, kao i da se policijski i ostali državni službenici dodatno edukuju u toj oblasti.
Crveni krst, kako je navela gospođa Đurković, kako bi pomogao migrantima i izbjeglicama da se integrišu u naše društvo, pruža različite usluge i programe kao što su učenje jezika, call centre na tri jezika, radionice, edukacije, pomoć u izradi domaćih zadataka i izlete.
UNHCR, kako je naveo gospodin Rubežić, pokreće razne inicijative i finansijski podržava različite projekte, pruža pomoć individuama i sarađuje sa državnim institucijama. Rubežić je naglasio da se Crna Gora visoko popela na lestvici po broju izbjeglica i da relevantnim institucijama treba odati priznanje za posvećen rad.
Svi učesnici panela su bili saglasni da je međusobna saradnja sa relevantnim institucijama i organizacijama od velike važnosti za uspješan rad na prevazilaženju izazova sa kojima se migranti i izbjeglice susrijeću u našoj državi.
Prvi panel je završen postavljanjem interesantnih pitanja prisutnih usmjerenih ka panelistima tipa pitanja da li se i ukrajinski milioneri smatraju izbjeglicama i kako jedan stranac koji radi kao freelancer može dobiti neki status u Crnoj Gori a da nije zaposlen u neku crnogorsku firmu. Panelisti su u okviru odgovora na postavljena pitanja uputili prisutne na zakone o strancima i digitalnim nomadima, činjeninci da zakon o freelancing-u još nije donijet i da među načine za rješavanje pravnog statusa spadaju otvaranje sopstvenog preduzeća, nostrifikovanje diplome i dobijanje ekonomskog državljanstva.
Nakon sjajnog panela 1, nastavljeno je sa panelom 2: „Deficit radnih mjesta u Crnoj Gori: rješavanje jaza u zapošljavanju“ kojim je moderirala Jelena Vukčević, članica Komunumo tima, a čijem kvalitetu su doprinijeli sjajni učesnici među kojima su bili Jovan Kostić, v.d. pomoćnika direktora Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, Uroš Bulatović, predsjednik Unije mladih preduzetnika, Jelena Bojanović, šefica službe za upravljanje informacijama, procesima i dokumentacijom u kompaniji “13. Jul- Plantaže” i Milica Radonjić, saradnica za život i ekonomsku inkluziju, UNHCR.
Zavod za zapošljavanje Crne Gore, kako je naveo gospodin Kostić, realizovaće šest programa zapošljavanja jer svaki poslodavac među kandidatima za zapošljavanje zahtijeva specifične vještine kao što su poznavanje stranih jezika, informatička pismentost i druge licence.
Unija mladih preduzetnika je fokusirana na podsticanje preduzetničkog duha među mladima i kako je naveo gospodin Bulatović, radili su to kroz međusobno dijeljenje znanja neophodna za vođenje biznisa i kroz organizaciju neformalnih druženja u cilju podsticanja motivacije i upornosti.
Najčešće pozicije koje se traže u kompaniji „13. jul – Plantaže“, kako je navela gospođa Bojanović, su uglavnom niskokvalifikovani radnici u voćarskoj proizvodnji i operacijama u vinogradu. Gospođa Bojanović je istakla da se ta kompanija poslednjih godina suočava sa problemom nemogućnosti obezbjeđivanja radne snage shodno sopstvenim potrebama.
Gospođa Radonjić je objasnila da pravni status nije prepreka za zapošljavanje izbjeglica u Crnoj Gori odnosno da im nije potrebna radna dozvola da bi došli do posla. Lica koja imaju privremenu zaštitu mogu da se zaposle pod istim uslovima kao svaki crnogorski državljanin. Izuzetak su, kako je objasnila gospođa Radonjić, lica koja imaju privremeno ili stalno nastanjenje i koja time podliježu Zakonu o strancima. Kao glavnu prepreku sa kojom se izbjeglice suočavaju prilikom traženja i zadržavanja posla, Radonjić je istakla neposjedovanje dokumenta kao što je diploma, ali UNHCR vrijedno radi na procedurama za dokazivanje kvalifikacija. Kao problem sa kojim se suočavaju majke, žene izbjeglice, na sopstvenom putu potrage za zaposlenjem, Radonjić je navela i nedostatak opcije za čuvanje djece što je rezultat prebukiranosti kapaciteta naših vrtića.
Na tržištu rada u Crnoj Gori, kako je naveo gospodin Kostić, postoji velika potražnja za hotelska zanimanja, kao i za zanimanjima u sektoru građevinarstva i zdravstva. Postoji velika potražnja za zanimanjima kao što su vozači, frizeri, kozmetičari, profesori matematike, fizike i hemije, profesori razredne nastave, inženjeri, specijalisti i farmaceuti. Kako je tržište rada u Crnoj Gori dosta dinamično tako se mijenja i potražnja, zaključio je Kostić.
Kao nedostajuće vještine među mladima gospodin Bulatović je naveo soft skills, vještine delegiranja zadataka i vještine organizacije poslovanja.
Kako kompanija „13.jul-Plantaže“ većinom zapošljava radnike na niskokvalifikovanim poslovima, gospođa Bojanović je istakla da im je najbitnije da kandidati iskažu volju i spremnost za rad.
UNHCR pruža individualnu podršku, pravnu pomoć prilikom zaposlenja izbjeglica i pomoć u okviru administrativnih procedura. Kao pozitivan primjer njihovog uspješnog rada, gospođa Radonjić je navela primjer osobe iz Bjelorusije koja je otvorila svoj salon i dobila grant od Zavoda za zapošljavanje.
Kao najveće prepreke s kojima se suočavaju strani radnici prilikom traženja posla, gospodin Kostić je naveo nepoznavanje našeg pa čak i engleskog jezika, nedostatak opcija za čuvanje djece i neposjedovanje matičnog broja, što stvara probleme u našoj administraciji.
Za sve je potreban dobar networking i za rad kod privatnika nije potrebno posjedovanje diplome, već se traži radnik koji kvalitetno obavlja poslove, i ti uslovi izbjeglicama olakšavaju zaposlenje, zaključio je Bulatović.
Slična situacija je i u kompaniji „13.jul-Plantaže“ koja, kako je objasnila Bojanović, za poslove koje ne zahtijevaju veliku stručnost, ne postavlja velike zahtjeve, tako da su stranci dobro došli.
Radonjić je kazala da je od velike važnosti iskoristiti potencijal školovanih ljudi među izbjeglicama, što jedino možemo uraditi zajedničkim radom na uklanjanju jezičkih barijera.
Kako je objasnio gospodin Kostić, Zavod za zapošljavanje posreduje i u zapošljavanju stranaca, tako da svi oni sa njihove evidencije imaju ista prava kao i crnogorski državljani.
Kao prepreke pri zapošljavanju stranaca Bulatović vidi neobuhvaćenost dobijanja svih dokumenata u okviru jedne institucije i nemogućnost prihvatanja digitalnih dokumenata. Unija mladih preduzetnika se više fokusira na mlade iz Crne Gore, ali svaki strani državljanin koji joj se direktno obrati imaće priliku za besplatno savjetovanje oko pokretanja sopstvenog biznisa.
Gospođa Bojanović je kazala da kompanija „13.jul-Plantaže“ zapošljava najviše strance iz regiona, dok ostalim strancima, zbog fizičkih barijera, obezbjeđuju prevodioce koji zaposlenim strancima predstavljaju podršku pri završavanju administrativnih procedura.
UNHCR je krovna organizacija za zaštitu izbjeglica u Crnoj Gori koja, takođe, promoviše pozitivne priče iz prakse. Gospođa Radonjić je napomenula da se dolazak izbjeglica u Crnoj Gori pozitivno odrazio na crnogorski budžet, kao i da nijesu svi iz Ukrajine u dobroj ekonomskoj poziciji već ima i onih među njima koji vape za podrškom i pomoći.
Drugi panel je završen postavljanjem interesantnih pitanja prisutnih usmjerenih ka panelistima, nakon čega se događaj nastavio prezentacijom Komunumo platforme.
Milica Dedić i Zoran Mastilović su prisutne upoznali sa značenjem samog termina Komunumo, njegovom misijom, načinom na koji rješava potrebe za učenjem jezika i zapošljavanjem izbjeglica, migranata i stranih državljana, njegovim karakteristikama i prednostima, nakon čega je uslijedio set pitanja od strane gostiju.
Ovaj više nego uspješan događaj predstavljao je priliku ne samo za razmjenu ideja i iskustava, već priliku i za stvaranje veza i partnerstava, jer samo zajedničkim snagama možemo dovesti do trajnih rješenja izazova sa kojima se izbjeglice susrijeću u našem društvu.